Splitski su Srbi dobili svoju pravoslavnu parohiju travnja 1922. osnovana je Pravoslavna općina a za to im je opet pribavljeno zemljište na kojem bi sagradili crkvu, nalazilo se na Putu kraljice Marije. Zemljište na Putu kraljice Marije Srbima nije odgovaralo. U zamjenu su dobili novo zemljište. 1925. je za SPC zamijenila prostor na Obrovu za 50 tisuća površine na potezu od Starog placa do sadašnjeg Katoličko-bogoslovnog fakulteta, praktično celi kompleks bivšeg samostana Svete Marije, odnonso vojarne. Do 1933. useljavanjem je broj pravoslavaca u Splitu narastao na 2000, od one 3 pravoslavne obitelji iz 1890. 1933. je godine sklop dobila Srpska pravoslavna crkva, koja je ovdje htjela podignuti monumentalno veliku crkvu sv. Save koja se trebala podignuti na mjestu srušenog katoličkog samostana i okolnih građevina. Nacrte je dao arhitekt Aleksandar Deroko (docent sa beogradskog Tehničkog fakulteta). Rujna 1935. se godine ruši stara katolička crkva i dio zgrada iz samostanskog sklopa. Tad su našli ulomak pilastra s križem i natpisom te dio zabata oltarne pregrade s natpisom na kojem se spominje sv. Benedikt i sv. Skolastika. Jedan je nalaz danas u splitskom Arheološkom muzeju, a drugi je u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika. Građevinski su radovi nastavljeni i nađeno je još ulomaka. 1937. je godine Tutorstvo Srpske pravoslavne crkve te nalaze darovalo Arheološkom muzeju. Dio pronađenih elemenata datira iz 11. stoljeća i starohrvatsko doba (pleterna ornamentika), a dio je još iz rimskog doba: antičke stele, ulomci sarkofaga, elementi s grčkim i rimskim natpisima, kanelirani pilastri, korniži, pilonići, romanički kapitelići, stupići, a bilo je i baroknih okvira.Građevinski radovi na izgradnji srpske crkve prekinuti su 1941. godine. Dotad su izgradili zidove i stupove visoke 8 metara, od predviđenih 28 metara plus krov s kupolom i križem. Izvorno planirani stil bio je neobizantski stil.