Priča o obiteljskoj tradiciji kreće još od 1929. godine, kreće od gospodina Ivana Rudenjaka, pionira i vizionara, doajena ugostiteljstva u Dubrovniku, ali i šire. Gospodinu Rudenjaku kao da je ugostiteljstvo bilo u krvi. Prvi je na dubrovačkom području nabavio automate za sokove i proizvodnju sladoleda da bi početkom 60-ih sokovima i bezalkoholnim napicima „pokrivao“ sve predstave Dubrovačkih ljetnih igara, i tako 22 godine. Imao je i „bianco bar“ na dubrovačkim zidinama, na Peskariji je postavio stolove, i to prve koji su u Gradu postavljeni na otvorenim prostorima. Početkom 70-ih godina 20. stoljeća imao je viziju, od ulice Prijeko napraviti nešto slično što je ranije vidio u predjelu Atene – Plaki i u ulici Via Venetto u Rimu gde su postojale ulice koje su ispunjene restoranima i barovima, mesto gde će uživati svi posjetitelji Grada. Ivo Rudenjak je i prvi Dubrovčanin čiji je restoran radio i tekom zimskih meseci.